U građanskom pravu, stanje biti odgovoran za neispunjenje preuzete obaveze ili za protivpravne radnje, odn. propust dužne radnje. Civilnopravna odgovornost zasniva se na opštoj zabrani nanošenja štete drugomu. Ko povrijedi tu opštu pravnu dužnost, ponaša se protivpravno, čini delikt i zato odgovara za uzrokovanu štetu, tj. između osobe koja je štetu uzrokovala i one koja je štetu pretrpjela nastaje građanskopravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti štetu, a druga je to ovlaštena zahtijevati. Građanskopravna odgovornost najčešće se sastoji u dužnosti restitucije ili naknade štete, ali može imati i druge oblike (npr. gubitak kapare, isplata ugovorne kazne, isplata zatezne kamate, satisfakcija, objavljivanje presude ili ispravka, povlačenje izjave, poduzimanje mjera za sprječavanje nastanka štete, uklanjanje izvora opasnosti, prestanak radnje kojom se vrijeđa pravo osobe i sl.). Za nastanak odgovornosti moraju biti ispunjene zakonom predviđene pretpostavke. Opšte su pretpostavke za nastanak odgovornosti: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protivpravnost štetne radnje. U nekim slučajevima zakon zahtijeva i posebne pretpostavke kao što su postojanje obaveznog odnosa, krivica štetnika, povećana opasnost od štete, poseban odnos štetnika i odgovorne osobe i sl. Prema tim posebnim pretpostavkama razlikuju se pojedine vrste odgovornosti pa onda i pravila o mogućnosti ograničenja ili oslobođenja od odgovornosti, načinima popravljanja štete, obimu i visini naknade štete i sl. Prema naravi štetne radnje odgovornost može biti ugovorna, vanugovorna i predugovorna. Ugovorna odgovornost postoji ako je dužnik povrijedio obavezu iz postojećeg obaveznog odnosa (povreda ugovora, sticanje bez osnove, jednostrana izjava volje, poslovodstvo bez naloga). Na ugovornu se odgovornost supsidijarno primjenjuju pravila o vanugovornoj odgovornosti, koja postoji ako je aktivnim ili pasivnim ponašanjem jedne osobe nanesena šteta pravno zaštićenim interesima druge osobe. Predugovorna odgovornost (lat. culpa in contrahendo) odgovornost je za vođenje pregovora bez namjere da se ugovor sklopi ili za odustajanje od pregovora bez osnovana razloga. Prema tomu je li za nastanak odgovornosti potrebna krivica štetnika, odgovornost može biti subjektivna i objektivna (kauzalna). U pravilu je odgovornost subjektivna, i to takva kod koje se krivica podrazumijeva. Objektivna odgovornost postoji za štete od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana mogućnost nastanka štete. Prema tome ko odgovara za štetu odgovornost može biti vlastita odgovornost ili odgovornost za drugoga. U pravilu se odgovara za vlastite radnje, ali se može odgovarati i za radnje drugoga (maloljetnu djecu, osobe duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju, poslodavac za radnika, pravna osoba za štetu koju uzrokuju njezina tijela). Prema odnosu između više odgovornih osoba koje su uzrokovale štetu odgovornost može biti podijeljena i solidarna. U pravilu je odgovornost podijeljena, ali solidarno odgovaraju: štetnici koji su radili zajedno; štetnici čiji se udjeli u šteti ne može utvrditi, ako se ne može utvrditi koja je od više osoba uzrokovala štetu; roditelji i djeca za štetu koju je počinilo deliktno sposobno dijete, itd.